"I guess it's time I run far, far away, find comfort in pain...."
Da me barem zagrlio!!
Nesretnoj, kakva sam bila,
pogled pun suosjećanja nije bio dovoljan.
no da je to i učinio vjerojatno bih žudjela za nečim više...
....
NEZAHVALNOST!!....to je vjerojatno dio
svih nas skriven duboko u dušu.
Upoznajemo ga kada shvatimo da smo sami.....
...
.....jer ustvari i jesmo.....
..
Bez obzira na to koliko nas ljudi okružuje
kroz život idemo ipak svojim snagama.
I kolko god se povjeravamo drugima
ipak im ne možemo prenjeti svoju bol.
Ona je kazna koju moraš izdržati.
Kazna koju plačaš zbog onoga
tko si i što si učinio...
U svakom dobu života postoji nešto što
ti nanosi bol. Dakle moraš ju
podnostiti što jače i ne posustajati.
Ma koliko god teško bilo
uvijek moraš biti jači!!!
Teško je opstati sam..vjerujte mi!!!
kao što rekoh, nemožeš umanjiti bol samo
tako da razgovaraš o njoj.
Ali postoji način da na taj način upoznaš nekoga
uz koga će ti biti lakše podnositi
tu bol....meni bi bilo pomoglo samo da me zagrlio...
....
Bokec ljudi..ispričavam se na ovom uvodu.
ustvari kaj se ja ispričavam.!! Rekla sam da mi je ovo bijeg iz stvarnosti...ovaj blog
i tu pišem svakakve gluposti koje mi padaju na pamet. to mi je ispušni ventil. kom se sviđa ok kome ne...nemora bit tu...
tak da se ubiti i nemam za kaj ispričat...ustvari imam
trebam se ispričat svima koje znam zbog onoga što jesam...
ne znam koj mi je al osjećam da mi se nekaj događa...nekak se mijenjam i dosta sam čudna u zadnje vrijeme..
dakle ispričavam se kaj sam JA..evo obećala sam sama sebi i ostalima da ću prestat pljuvat sama po sebi..
..jbg znam da nisam savršena...ma kaj savršena jebote!!! znam da nisam baš najbolja osoba...ni fizički (al neću o tome, obećah da ću prestat) a bome ni ovako....povrijedila sam osobu do koje mi je ful stalo...naravno ne namjerno al vidla sam kaj se događa....i ispričavam se opet. Makar znam da sam te povrijedila i da isprika to nemre promijenit..jbg fakat ne znam kaj da napravim, znaš kolko te volim i....
....
...........
..................
dalje, nisam dobra osoba i to znam! Istina je da se ne volim...pa kak bi me onda drugi voljeli ( i dalje mi nije jasno kak imam tolko super frendova...nadam se na ih nebum zgubila...)Mislim da sam dosta nezahvalna..
i odlučih da ću se promjenit..al jbg nisam znala da je to ovak teško...Odlučila sam prestat srat po sebi, više cijenit ono kaj ima ( sve male i općenite stvari koje svi mi uzimamo zdravo za gotovo)...jel znate vi ljudi kak je ljepo kad se šečeš s frendom/frendicom, osobom koja ti tolko znači, po ljepom sunčanom danu i znaš da toj osobi moš u bilokojem trenutku reć bilošta...al baš bilošta1! kaj god ti padne napamet i znaš da će te ta osoba slušat.....jeste li pronašli ljepotu u boli?..ja jesam.prošlo polugodište sam plakala ko nikad u životu....fakat mi je SVE, al ono baš sve!!! bilo sjebano.nate li kak je ljepo kad možete plakat frendovima na ramenu, kada ležiš u krevetu, kiša te uspavljuje a suza ti se spušta niz lice.....
Znate li kako je ljepo kad je vani jebeno hladno, sav se treseš, nos crven, prste na ruci ne osjećaš...al kraj tebe je osoba koja ti život znači i zagrije te ili svojom riječi, zagrljajem...ili te grije sama činjenica da je kraj tebe...jeste li shvatili kako je lijepo bit ljubomoran?...to znači da nešto osjećaš, da ti je do nekoga stalo (ne govorim samo o ljubavi)....znate li cijeniti zalazak sunca, narančasto nebo, roze oblake , crveno sunce....samo po sebi je ljepo...a sada ga smjestite u drugu okolinu..isto to nego kako se spaja sa morem...kao polagano tone skupa sa vašim brigama...ili kako nestaje iza snježnog brda....jeste li ikada gledali kroz prozor u crnu noć, promatrali kao snježi i pili vruću čokoladu, misleći na to kako je lijepo biti na toplom...?
Jeste li ikada rekli roditeljima HVALA? ali ne onako automatski nego baš iz srce...ili OPROSTITE?
jeste li ikada plakali zato što vam prijatelj pati?????!!!.....
Jeste li ikada bili zahvali za sve što imate- zato što imate roditelje, krov nad glavom, ljude koji vas vole, što možete hodat, govorit, vidit i čut....jeste li akada bili sretni radi onoga što imate????
E pa buditre!!!! nikad neznate što se može dogodit i kada ožete izgubit nešto od toga...ili sve!!!
Živite ljudi i pustite druge da žive.
Ako volite nekoga neuzvračeno....ne budite nezahvlni i nemojte kukat jer ta osoba ne dijeli vaše osjećaje.Budite sretni jer ta osoba postoji i zato što Vi možete osjećat......
NEMOJTE TRATIT ŽIVOT CVILEĆI ZBOG ONOG ŠTO NEMATE, VEĆ UŽIVAJTE I MAKSIMALNO ISKORIŠTAVAJTE TO ŠTO IMATE!!!!
evo vidite da sam se promjenila...više cjenim takve stvari i obećajem da ću bit bolja osoba..i znate kaj? shvatila sam da ne možeš uspijet u životu ak nemaš vjeru u sebe...e pa ja ju odsad imam!!!! i ak će neko mislit da sam bahata...živo me boli kurac!!!! Ko me zna zna....ko ne zna ni ne treba.....
21.01.2007. | 14:37 | 15 K | P | # | ^
"ain't no sunshine when (s)he's gone....."
hej ljudi pa evo i mene nakon dugomjesečne stanke ( cer....crko mi adsl....)sorkač svima....
evo vam moj sastavak (dddd *shy*....)
napisala bum i post o praznicima ofkors al zasad...
izzy....
uživajte (ako je to ikako moguće u pojim pismenim radovima.....lolček....)
„ Tko si ti zapravo?“ upitao me tako nježno da je zvučalo više kao kompliment nego kao pitanje.
Sjedili smo na onoj klupici. Na onom mjestu na kojem se prije tri dana dogodilo nešto što će nam zauvijek promijeniti živote. Tada toga nismo bili svjesni, nismo ni sada. Nešto što će nam dati smisao.
Tada, prije 3 dana, vidjela sam ga po prvi puta. Baš vidjela. U svoj tuzi i boli, ranjivog i povrijeđenog. Sjedio je tamo skrivajući se od drugih. Sjedio i plakao. U početku sam samo mirno hodala uvlačeći zadnji dim cigarete. Kada sam zastala da zgazim čik, podigao je pogled. Tada sam ga vidjela. Sjedio je tamo mokrih obraza, natečenih očiju. Gledao me tim suznim očima punim bola i pogledom me molio za pomoć. Nisam više mogla. Slomila sam se…Otišla sam do njega i zagrlila ga. Prišaptao je moje ime. Jedva…. Jecavim glasom. Ali opet dovoljno glasno… Dovoljno za mene. I tko zna koliko smo dugo tako ostali. Propustili smo ostatak nastave taj dan. Samo smo zagrljeni sjedili. Kada mi je napokon rekao što ga muči nisam mogla vjerovati. Rekao je: „ Ti!“ Cijeli mi se svijet srušio. Nisam mogla vjerovati što čujem. „Aaa… ali..!!“ Jednostavno nisam mogla riječ izustiti a kamoli mu objasniti. Nisam mu mogla reći koliko ga volim i koliko mi znači… Počela sam mucati, tražeći riječi kojima bih opisala svoje osjećaje. Ušutkao me…žmireći. Naslonio je prst na moje usne. Tada više ništa nisam mogla držati u sebi. Počele su mi teći suze. Kada ih je osjetio otvorio je oči i zagledao se duboko u moje. Nije mogao podnijeti moju bol. Kao ni ja njegovu. Primio me za ruku i držao čvrsto. Nisam ga htjela pustiti. Željela sam taj osjećaj sigurnosti zadržati zauvijek. Poljubio me…suze su nam se izmiješale. Nije nas bilo briga za začuđene prolaznike. Postojali smo samo mi, naša bol i naši poljupci. I nismo prestali plakat. Tek mi je tada postalo jasno zašto on zapravo plače!! Naravno i mene je užasno boljelo… ali ovaj razlog me još više dotukao. Ubrzo se spustio mrak a mi smo i dalje razgovarali. Puni suza, shvatili smo da ni taj razlog nije dovoljan. Sad smo znali da ništa nije dovoljno jako da nas rastavi.. ali i dalje smo plakali..tko zna zašto??! Možda od sreće…?
I danas smo se opet našli na tom mjestu. Točno u zoru. Sunce je izlazilo. Trebalo je no nije se vidjelo kroz guste, sive oblake. Magla se polako podizala. Nisam ga vidjela dok mu nisam došla sasvim blizu. U očima sam mu ponovo primijetila muku i sjetu. No šutio je. Poljubio mi je vrat. Tako polagano, hladnim usnama, tako bolno. Dotaknuo mi je ruku i progovorio hrapavim, nekako dalekim glasom. „ Tko si ti zapravo?“ upitao me naslonivši svoj hladan dlan na moj obraz. Zatvorila sam oči, nagnula glavu i prepustila se trenutku. „ Što je to u tebi? Daješ mi snagu..Snagu i volju za životom. Kada se probudim plačem jer znam da moram proživjeti još jedan dan u ovom prokletom svijetu. A onda vidim tebe! Stvoriš mi se pred očima, čujem tvoj glas i shvatim čemu sve. Shvatim zašto i dalje živim i zašto se onaj dan nisam ubio kao što sam namjeravao. Ti si moj anđeo!! Ne molim te….nemoj plakat. Ne mogu podnijet… Moje srce se slama kada vidim tvoje suze…“ Ali kako ? Kako sam trebala zadržat suze kada je rekavši te rečenice izrekao i moje misli i najdublje osjećaje?? „ Ali opet…i dalje osjećam bol. Ona postaje ugodna kada sam s tobom ali kada odeš, kada me ostaviš samog…opet dolaze mračne misli. Jedino što me održava na životu je to što znam da ću te opet vidjeti!“ nasmiješila sam se, jednostavno sam morala. I konačno sam otvorila oči.
„ Dosta!“ rekao je „ Ne mogu te više gledati kako plačeš. Idemo odavde!! Idemo negdje gdje ćemo moći biti zajedno. Sami!!! Gdje ćemo moći hodati zagrljeni i gdje ću te moći poljubiti bez straha da će nas netko vidjeti i razdvojiti!!!“
„ A gdje je to, molim te lijepo??!“ konačno sam progovorila, drhtavim glasom i pognute glave. „ Postoji samo jedno mjesto…!“ Iznenađeno sam podigla glavu.. „Ali, ali…jesi li siguran?“ , „ Tko ja??! Ma sto posto. Gledaj, ako te ne mogu imati nemam zašto živjeti. Daj shvati da si ti jedino svijetlo u mom životu. A gasiš se, polagano nestaješ.A za to su oni krivi..“….“ Ma mora postojati drugi način! O Bože zašto?? Zašto nas ne puste na miru? Zašto ne mogu slobodno voljeti?!!...... Znaš što? Imaš pravo. Ti si razlog zbog kojeg živim, zbog kojeg se smijem i plačem….razlog zbog kojeg ću umrijeti!!! Samo se zakuni da je ovo pravo, da ćeš me uvijek voljeti i biti uz mene. Zakuni se da ćeš mi uvijek govoriti istinu!!!“
„ Ma uvijek…! Uvijek…i nakon toga!“ šapnuo je i poljubio me. Počelo je dolaziti sve više ljudi što je značilo da se moramo rastati. „ Dakle danas navečer na ovome mjestu?“ upitala sam pomalo plašljivo. Čvrsto me primio za ruku i rekao „ Ako ti tako želiš…Vidimo se!“ Rastali smo se i svatko je krenuo u svoju stranu, u život u kojem nismo smjeli biti zajedno. U svijet u kojem nitko nije shvaćao ni primjećivao našu bol. Ali mi smo znali!! Znali smo i čekali! Preživljavajući i ovaj dan, nadajući se boljem završetku. Još samo malo… Čim padne mrak…
Bila je to lijepa noć. Jedna od rijetkih. Puhao je ledeni vjetar. Mjesec se jedna nazirao među debelim oblacima. U mračne ulica zavukla se gusta magla zagušujući zvukove automobila, prikrivajući stare zgrade, razbacane kante za smeće i polupane boce. Padao je snijeg. Polagano…Unoseći mirnoću i usporavajući užurbani gradski tempo…. Stigla sam prva. Njega još nije bilo. Sjela sam na naslon klupe i utonula u misli. Razmišljala sam o tome što se spremamo učinit. Što ćemo sve ostaviti za sobom i hoćemo li nekome uopće nedostajati. Hoće li netko plakati za nama? Hoće li pomisliti: šteta, a možda da smo im dali priliku…
Izvukla sam kutiju cigareta i upaljač. Ostala je još samo jedna, srećica. „ Ha! slatke li ironije!“ izrekla sam misao na glas. Pripalila sam ju. Svidjelo mi se plamen. Grijao mi je ruku sve dok ga vjetar nije ugasio. A njega još nije bilo. Pobojala sam se da možda neće doći. No isto tako mi je nekako i laknulo zbog toga. Došao je nakon pola sata. Bio je neuobičajeno sretan. Potrčala sam mu u zagrljaj. Čvrsto me primio dok nas je ledeni vjetar probadao i snježne pahulje lagano padale. Sjeli smo i jednostavno se gledali. Tada je nekako razočarano rekao
„ Predomislila si se, zar ne?“ , „Oprosti, ali jednostavno ne mogu.“ , „ Znam, nisam ni mislio da ćemo to napraviti. Ali ipak lijepo od tebe što si htjela otići sa mnom.“ Izvadio je nož iz jakne i počeo ga promatrati. Morala sam priznati da je bio predivan. Sjajio se u mraku, pahulje su se lijepile za njegovu oštricu. Ako sam ikada ikako htjela umrijeti, to bi bilo tada tim nožem. Ali ipak….Postojalo je nešto, ne znam točno što, što me vuklo i držalo ovdje. Jednostavno nisam mogla otići. Primio je nož čvrsto i podigao si rukav. Izgovorila sam mu ime. „ Nemoj molim te…ne želim to.“ Potekle su mi suze. Tako su me pekle. Mislila sam da će mi oči izgorjeti. Čudno sam se osjećala. Sve što sam rekla govorila sam užasno polagano i tiho. Osjećala sam golem teret. I strah. Strah da mu neću bit dovoljan razlog da si ne prereže žile. Bojala sam se da ga ne izgubim. Rekla sam mu to, a on me samo upitno pogledao. „ Ako to baš želiš učiniti, onda ću i ja!!“ , „ Ali ne..!!“, „ Psst…!! Dopusti mi da dovršim. Moj život bez tebe nema smisla. Kada tebe nije bilo, jedva sam čekala da padne mrak, da budem sama. Jedino sam se tada osjećala sigurnom. Svako jutro za mene je bio pakao. Probudiš se bez ikakve volje i nade. Znaš da će ovo biti još jedan bolni dan. Znaš da se nemaš čemu veseliti i da tratiš život tako. Ali jednostavno nemaš razloga za sreću i optimizam. Molim te ne daj da se opet tako osjećam. Ako ti to učiniš i ja ću ali ipak te molim da još malo razmisliš. Taj bi čin samo značio predaju. Oni bi pobijedili, a tko nama garantira da bismo bili sretni? Moramo se boriti do kraja, pa čak i ako izgubimo . Barem ćemo znati da smo pokušali i da se nismo predali… Molim te!“ Cijelo me to vrijeme samo gledao. Tko nježno i plaho. Dlanom sam si obrisala suze i naslonila ga na njego goli zglob. „ Volim te!!“ Osjetila sam mu otkucaje srca u veni. Pogledao me i spremio nož. „ Vidiš, upravo bog toga te volim! Upravo si mi zbog toga toliko značajna i potrebna!“ Rekao je glasno i odrješito. Poljubio me tako snažno a opet tako nježno….Ko nikada do tad. Primio me za ruku i rekao „ Idemo!! Uopće me više nije briga za druge. Važni smo samo mi i nitko nas neće rastaviti. Samo neka probaju!! Borit ću se za tebe do zadnje kapi krvi. VOLIM TE !! , jedino je to važno. Sada kada znam da i ti mene toliko voliš…sada smo nerazdvojni i snažniji no ikad!!!“
I krenuli smo. Zagrljeni i nasmiješeni, šetali smo se glavnom ulicom. Znali smo da će nas netko vidjeti no bilo je vrijedno svakog rizika. Mene je bilo pomalo strah no kada sam ga pogledala shvatila sam da se nemam razloga bojati…jer imala sam njega. Sve što sam ikada htjela i željela. Sve što sam ikada trebala…
17.01.2007. | 18:58 | 6 K | P | # | ^
" i u oči gledaš me, da mi srce polomiš....."
uhuuu..
dva posta u jednom danu....aha
koja sam ja faca....
ugl...
prošli blog mi je bio ful veseli...
pa sad moram udrit kontru...
ono radi ravnoteže mislim...
....al neznam kak da počnem...kaj da kaže...
da pišem kak je bilo danas kad smo nika i ja ušle u njihov razred...?
ha mogla bih....
al prvo o naslovu....kako je to prokleto točno!!!!
svaki put kad me pogleda ja se sledim sva, zgubim svu snagu i sve...
ono ko da vidi sve kaj mislim...
tak me duboko pogleda i to me jenostavni izluđuje...
taj jebeni pogled tolko boli...
dakle penjemo se nika i ja laganini do drugog kata (!!!!!!)
i ja osjećam kak me stišće u želucu....i idemo hodnikom do njihove učione
i kažem ja niki: e ja ovo nemrem!!!!
čuje se galama, neš se dečki deru u njihovom razredu...
i uđemo mi...
i odjednom zašute svi.....
milsim dečki...ja sam osjetila takav sram i sve...
onak od stopala do glave mi je došlo...
tak mi je bilo neugodno i nakon 3-4 sec se unormalilo sve
milsim ne baš sve...
i dodemo mi do naše wube woljene i još par ljudi tam...
i sve je bilo ok...donekle..
milslim meni je srce ful kucalo i to
al...ono bilo je ok jer su ON i dečki bili na drugoj strani razreda
eh...al odjedom dodiu oni do nas...
i ON...da ON se stane iza mene i svi ni tam....ja sam se počela trest!!!
majke mi, kaže tena da sam se takooo zacrvenila.....srce sam kaj mi nije izletilo, koja navala adrenalina...
i tam je cijelo vrijeme stajao...
IZA MENE....
JA SAM MISLA DA ĆU CRKNUT...
i konačno zvoni i izađemo mi van...
i užas,
ja vam nemrem opisat kak sam se ja tad osjećala
i primi me nika za ruki i pita: "jesi ti dobro??"
a ja onak: "ma...mmm da, da , sve je ok...sam me pusti malo...
isuse, misla sam da ću umrijet, akak mi je srce kucalo, ukipila sam se, e ja to fakat nemrem....
nemrem tak više...."
aaaaargh, užas...koja sma ja glupača...kak mogu tak neš osjećat...fakat sam mutava....
a zašto, zašto, ZAŠTO j e moro doć do mene i stajat tam iza, meni za leđa,ZAŠTO nije mogo ostat tam na drugoj strani razreda....gr zašto????????
plz nek mi neko u komentarima kaže ZAŠTO il ću fakat popizdit.....
EVO NIKA ME PRISILILA DA OVO OBJAVIM.....S MSNA....
lignja says (17:34):
ja sam petrarkistički pjesnik
lignja says (17:34):
to sam skužila na hrv danas
lignja says (17:35):
onak pesimistične su mi pjesme,
uzdižem ga do neba,
zaljubljena sam u njega....
a on prema meni ko laura prema frančesku
lignja says (17:35):
jadan frančesko.znam ja kak mu je
Nika says (17:35):
ne znaš ti
Nika says (17:35):
možda si ko džore
Nika says (17:35):
sretno zaljubljena
Nika says (17:36):
niš ti ne znaš
...
"....all alone I have cry,
silent tears full of pride,
in a world made of stone...."
AL DA PONOVIM....
plz nek mi neko u komentarima kaže ZAŠTO il ću fakat popizdit.....
07.12.2006. | 17:22 | 7 K | P | # | ^
"mi smo pijane budale, mi smo pijane budale...."
evo ga
novi post
ovi mader fakersi ma natjerahu da napišem novi
a kaaaaaaaaaj da pišem, nemam inspiracije...
jebiga....
kaj ja mogu...nisam ja kriva...
e da, šalim se naravno..
niste vi mader fareksi....
...već mader faderi...lool...ma ne ja vas sve jakoo volim...
evo zahvala....
HVALA...
...mojim wubama koje su UVIJEK tu za mene....(niki, ami, busta gra-u, kelsu...)
..onoj dvojici ...najboljim hokejašima i rolerima u zg i okolici...(to bjeh prisiljena napisat...cer...zajb se, ja to stvarno mislim ;)
...onom jednom...koji je u q...čak češće od mene heheheh, svaka čast....
-i to bi bilo to zasad...milsim ono to su oni koji znaju sve o meni i tak.....
usudila bih se reči čak da su.....da su....da su mi NAJBOLJI FRENDOVI (heheheheh)
pussek svima
evo nekoliko razrednih bisera koje kuži samo ona naša ekipa ( nas 6ero, vulkanska zona 2.de lol...)
* trebala je ona ženska iz knjiž. doć na sat kao zamjenit prof iz rvatckog ( a svi ju fala bogu znamo...) i dakle dode neko: a di je tukša? i bubne kelava: iza vrata...onak onim njenim glasom...ja sa se strgala...i ostatak vulkanaca...
* ah kakav bi ovo glog bio da ne napišem ono janovo legendorno ŠTO?.... dakle......ŠTOOO???!!!
* priča jedna cura na hrv:"Pisac se invokacijom obrača Bogu, zapravo Juditi".....dakle bog je zapravo judita.....hahahahahaah
* piše prof iz kem po ploči: otopina u ČVSTOM STANJU...,u tekućem: MLJEKO..., u plinovitom MGLA, PROŠINA U ZRAKU...
* igramo vješala na tal...i ima riječ 6 slova i to ovak zgleda: _E_E_E .....i kaže tena: jel možda vEnEtO......lol, svi smo popadali od smijeha
* čita kelava tekst na tal...i pročita riječ I ROMANI 5 puta, svaki put krivo....kaže romani, a ne ide ro-mani...a ona roma-ni.....i tak pet puta....umrli smo svi....
* pita prof iz eng: Who were the native Americans?....dode kelso....Aboriđini....
* prof iz kem nikak da zapamti filipa....stalno ga zove babiću...onda pogleda kikija i kaže ma znam ja kristiane da on nije babić al....ma da on je onaj...onaj.....(lol) onad dođe drugom filipu...ustvar sama sabi: a vidim tu je ruka a di je kara?......i napokon je skoro pogodila, naime rekla mu je KARAMATIĆU!!!!!!.......hahahah...i zajb se mi na tu foru i pita kota nakon dva tri dana....A ko je karamatić??? lom....pišaona...
* nika i kelso umiru od smijeha neš na hodniku i dođe turkica i kaže kelavi: idi skupi zadaće!!!!, a ona: novce za što??!!!!
* pričamo mi turkici kak je bilo na izletu i kažemo: prvi dan smo bili tu, tu, tu večera je bila očajna, naveče smo išli u disko...drugi dan smo išli tam, tam i tam, i kad smo išli doma smo bili na balatonu.....a čuješ kelavu:AND THAN WE WENT TO THE DISCO!!!!
* pita žena iz mat kolko je -1 plus, minus korjen iz dvajstsedam..kaže kalava..minus jedan, plus minus iiiii.......
* čita neko neki tekst iz eng...a jan jadan sav zbunjen pita onak žalosno : A di je toooo?
* kaže profa kikiju ( koj sjedi u desnom redu do zida) da čita neš a on :di je to....kaže neko desno, on:ma di desno, netko drugi: pa DESNOOOO!!!!, kiki: PA DI DESNOOO????...neko treći : A VAN IZ RAZREDA!!!!!!!!!!!
* ide mikša pitat niku...i pita ju neš i nika nema pojma...i skuži žena da nika ima gumice na apartiću i sad ona nju ispituje jel ju to boli, kao kak ona to nebi mogla podnjet i kak je to sigurno grozno ( a cura mora odgovarat!!!!) i bnakraju joj još kaže kak bu bila ljepa kad to skine!!!! hahahahah...i pita ona nju dalje...a ja se neš cerim i zajbavam cijeli sat, i dode žena njoj: A ova jelaska stvarno nije normala, ona je tak živahna!!! Mislim dobra je ona al...malo je hiperaktivna...!!! (grrrr....)
* pita filip danas pod zem jel može sjest do meen a prof mu kaže: joj ma nemoj to je najživlji dio razreda, njih šestero, tak su glasni i....i....i aktivni....oni su tu vulkanska zona, rađe nemoj...
* u jedan utorak nas je bilo valjda 17 u školi i imamo mat....kako je žena bila sretna kad je vidla kak na s je malo....idući sat ih je bilo još manje....(jer su određene osobe markale....mislim stvarno došli smo u školu u 6!!!!
heheh) i pita ona kaj je bilo kaže neko da su ljudi bolesni:::a ona sva sretna: ah, što im je...salmonela? ma nebu im onda niš...valjda.....i umire žena od smijeha....( weird...)
....i nemrem se više sjetit ničeg...maybe lejter
07.12.2006. | 16:25 | 13 K | P | # | ^
"And I don't want the world to see me, cause I don't think that they'll understand..."
KILLING ME SOFTLY
By: me
You're my poison
You're my weakness…..
I was such a strong person,
I could stand all by myself
Alone, against the whole world
But when you look at me..
I lose all of my strenght
I lose all of my pride
I feel so small and helpless
You're my weakness
Your look is killing me
Killing me softly and painfully
And when you kiss me..
Each time you bring your lips close to mine,
Each time I feel your breath on my neck,
I die a little..
I lost a piece of me…
When you touch me
Your poison goes throught my skin,
Right into my vaines
And it's killing me..
Killing me softly..
Your eyes, your breath, your kisses..
Oh god, i just can't belive how
Weak you make me feel
I'm nothing when i'm with you
It's like I don't exist…
You can do whatever you want
I don't have the strenght to move away from you
You make me so confused.
When you look at me i don't feel anything
I'm so hollow..
You can just hear how my heart beats…
…slowlier….
…….and…
………slowlier..
It's dieing…
…your poison is killing it….
…killing it softly…
28.11.2006. | 09:14 | 4 K | P | # | ^
FRIENDS WILL BE FRIENDS...
Evo konačno i post u cijelosti posvećen mojoj naaaaaaajboljoj frendici...
pa ovak da krenem....
ljubavi fala ti kaj si uvijek uz mene i kaj me uvijek tješiš
u svakom trenutku znaš kaj treba reć
hvala ti kaj postojiš i kaj sam ti frendica
vjeruj mi mnoogo puta sam pomislila ( tj. shvatila) da ja ne zaslužujem imat takvu frendicu
ozbiljno!!
ti si uvjek tu (kao što već rekoh) i uvijek mi pomogneš a kad si ti u bedu il neš...
ja jednostvano neznam kaj da kažem...i nemre ti reć kolko mi je žao zbog toga i zato mnogo puta mislim da te stvarno ne zaslužujem...al ti si opet tu i zato te volim još i više
samo ja to neznam baš izrazit
barem ne uživo
i opet te molim da mi oprostiš to, jer se fakat osjećam licemjerno...
viš kak sam glupa..
a ti si tak super
znam da ćemo uvijek bit frendice...
jedina si koja baš ono kuži moj fake smile i puppy eyes...
i znam da kad kažeš da te srce boli kad me gledaš ukomiranu, da to misliš ozbiljno
i gle tak je i meni
jednostavno te nemogu gledat kad si mi tužna i nesretna a neznam kaj da kažem il napravim da se osjećaš bolje
i imaš tako nisko mišljenje o sebi...al stvaro nemaš razloga...sad ziher milsiš da to kažem sam tak
ali NEEEEE...to je iskreno da iskrenije nemre bit...ti si meni predivna i prepametna i presuper....
i znam hrpu cura koje bi htjele bit ko ti...
da se vrratim na ono....ja neznam kaj bi da nemam tebe...
ti samo kad sjediš kraj mene izvlačiš iz mene ono najbolje i opće nemoramo razgovarat da bismo se razumjele i da bi znale kaj ona druga misli..
i dalje nemaš pojma kolko mi značiš...da nema tebe...
puno ti hvala za sve
i molim te oprosti mi za sve
oprosti što ti neznam izraziti kolko mi značiš i što te ne znam utješit i oraspoložit ko ti mene
nadam se da će ti ovaj post bar malo dočarat kolko si mi potrebna i fakat oprosti za sve...
YOU'LL ALWAYS BE MY BEST FRIEND....
21.11.2006. | 15:06 | 5 K | P | # | ^
Strike up the band and make the fireflies dance, Silver moon's sparkling, So kiss me....
Konačno je sretna....ni sama nezna zašto ali osjeća nešto, nešto zbunjujuće, nešto što ju ispunjava radošću i euforijom. Dugo se ovako nije osjećala....vozi se tramvajem punim ljudi...no nije ih svjesna....za nju oni ne postoje...u očima joj se vidi život i sreća....puna je energije najrađe bi pjevala iz sveg glasa: "I'll travel to the moon and back, if you'd be, if you'd be my baby"
dolazi u školu sva nasmijana....ništa ju nemre zbedirat....
....zatim odlazi s njim van...napokon su se dogovorili....konačno su zajedno...nakon svega što im se desilo..uspjeli su prevladati sve spletke i sve sranja koja su im drugi priredili...
...šeću se zajedno...svi ih gledaju i osjećaju neku lagani zavist jer su tako sretni...drže se ruku pod rukom...tako slatki, zagrljeni, sami na svijetu..nije ih briga za druge..kao da su sami na svijetu...počinje padati snijeg...a oni sami u noći....lampa baca narančasto svijetlo na njih...staju....on ju zagrli kao nikada u životu...tako nježno a opet tako snažno..ona se osjeća tako sigurno i voljeno...napokon...pogledaju se duboko u oči...približe se...i....utonu u doboki romantični poljubac....poljubac koji ruši sve riječi svijeta...
20.11.2006. | 14:52 | 2 K | P | # | ^
IF YOU LEND ON YOUR FEET...I HOPE YOU'RE FIND YOUR WAY TO MAKE IT BACK TO ME...
ovo je pjesma koju je napisala jedna od mojih naj,naj,naj NAJ frendica.....
pjesma je predobra......i puno je bolja od mojih.....
Totaly blue
If I was God
I would give people eyes
I would give people eyes who see what's within
And not only what's without
I would forbid love
That way no one would be hurt
No one would feel lonely
Well I'm not God
And maybe it's just a mood I'm in right now
But i know there are still pour naives who belive...
They belive that love is something that lasts
That keeps you warm at night
That makes you feel good That it's just like in soap opera
That someone will always be there for you
That someone will feel for you like you feel for him
Pour naives...
ok a sad moj komentar....srećo znam da te ulovila bedara jučer i znam kak je to....tak sam se ja osjećala sveki vikend od početka ove školske godine pa do prije dva tjedna...onaj tjedan poslije sam se osjećala još gore....razlog znaš i sama....
al nemoj mi govorit da bi zabranila ljubav!!!!!! ljubav je ful sjebana stvar....jedna od najsjebanijih.......neki se zbog nje ubijaju, nekim se totalno promjene...ono povuku se u sebe i postanu ful potisnuti i nesretni (heheh...thet would be meee...)
al opet s druge strane....kaj bi bilo da nema ljubavi....fakat nije sve tak crno( meni je trenutno rozo....mislim bilo jučer zato i je ovaj blog tak odvratno pink...fuj....danas mi je oduševljenje splasnulo al....)
ljubav može isto tak biti i predivna i ...... neznam al uglavnom.....ovak ja mislim: isplati se živjeti samo zato da bismo tražili ljubav....a sad kada ćemo je naći ovisi o nama......ona je svuda oko nas mi ju samo trebamo znati prepoznati...
ajde ljubavi drži se...i nemoj mi se bedirat (ovo kažem potpuno svjesna toga da ti te riječi neće nikako pomoć =) al ipak........)
znaš da uvijek imaš sve nas.....i bez beda me nazoveš kad očeš...
...puno pussaa....
"..I KNOW WHAT YOU'RE GOING THROUGH, I DON'T WANNA BE THE ONE WHO LETS GO OF YOU.....
WHEN YOU COME BACK AROUND I'LL BE THERE FOR YOU, YOU DON'T HAVE TO BE ALONE WITH WHAT YOU'RE GOING THROUGH..."
19.11.2006. | 10:51 | 1 K | P | # | ^
"I would fly to the moon and back if you'd be....if you'd be my babe....."
ljudi pozdrav...
nedavno mi se dogodilo nešto...da kao....zvuči ko da je neš strašno....al nije baz brige....
jednostavno želim od tog "događaja" početi drukčije i tak.....i zato je tu ovaj drugi blog....
...moja porukica vam glasi ovako...(utemeljena na vlastitaim pogreškama, propustima i odlukama)
Kada nešto želite...to vam neće doči samo....morate se malo i potruditi...dakle...ako nešte želite budite hrabri i omogučite da se to dogodi....(ilitiga malo si podmažite...heheh)
I was dreaming...
....you and me...
holding hands, looking each other in eyes
seeing each others soul
together we were floating on the clouds
smling and being happy...
....together...
you hugged me and I felt so safe
you were all i needed
we were living just from love
and it was only you and me,
nobody else, all around us didn't exict...
it was just you and me...
....together....
and than I woke up....
....i thought: To bad i was just dreamin..
..but then i saw you near me...
you were looking at me and smiling...
...youre eyes were saying : I LOVE YOU ...
18.11.2006. | 15:53 | 2 K | P | # | ^
